Dissertation/ Thesis
Rat i mir u etičkoj i filozofsko-političkoj perspektivi
| Τίτλος: | Rat i mir u etičkoj i filozofsko-političkoj perspektivi |
|---|---|
| Συγγραφείς: | Mrđen, Lucija |
| Συνεισφορές: | Raunić, Raul |
| Στοιχεία εκδότη: | Sveučilište u Zagrebu. Filozofski fakultet. Odsjek za filozofiju., 2025. |
| Έτος έκδοσης: | 2025 |
| Θεματικοί όροι: | the just war theory, HUMANISTIČKE ZNANOSTI. Filozofija. Filozofija politike, pacifism, HUMANISTIC SCIENCES. Philosophy. Political Philosophy, politički realizam, teorija opravdanog rata, rat, pacifizam, political peace, war, politički mir, political realism |
| Περιγραφή: | The compositional axis of this paper is based on a conceptual analysis of the phenomena of war and peace, with a special emphasis on their ethical and philosophical-political aspects, i.e. the issues of their legitimation or justification. The legitimation paradox of work is first considered. War is often justified by claiming that resorting to violence and brutality is the only effective means of achieving peace. The analysis further points to the long-standing dominance of discourses about war over those about peace, which is also confirmed by the centuries-old, methodically negative definition of peace as the mere absence of war. With such a historical and normative context, the understanding of peace as not only an equal, but also a morally superior phenomenon connected with the potential for general human development and prosperity is only gradually developing. The ethical ideal of peace appears in various contexts: from spiritual to cosmic peace, but the central understanding of peace concerns the peace of the political community – political peace as the fundamental value of modern and modern public morality. The analysis of the origin and development of the concept of political peace is provided through the philosophical-political ideas of Hobbes and Kant. In the second part of the paper, philosophical and political theories of war are explained with the aim of examining possible moral justifications for war. The concept of political realism views war as an inevitable aspect of political reality that is not subject to moral criteria. In contrast, pacifism categorically rejects any form of violence and advocates for absolute peace. The theory of just war is highlighted in the paper as an attempt to reconcile political realism and pacifism, or as finding a middle ground. Since its inception in the Middle Ages, it has continued to develop, forming three groups of moral principles: jus ad bellum, jus in bello and jus post bellum, which together seek to establish clear ethical frameworks for the justification of the reasons for starting a war, the moral conduct of war and the implementation of justice after the end of the war. Despite the moral leap brought by theories of just war, humanity still faces the ethical and philosophical and political imperative of approximating the ideal of a just political peace as the greatest practical good. Kompozicijska os ovoga rada temelji se na konceptualnoj analizi fenomena rata i mira, s posebnim naglaskom na njihove etičke i filozofsko-političke aspekte odnosno pitanja njihove legitimacije ili opravdanja. Prvotno se razmatra legitimacijski paradoks rada. Rat se, naime, često nastoji opravdati time što se tvrdi da je je posezanje za nasiljem i brutalnošću jedino učinkovito sredstvo za postizanje mira. Analiza, nadalje, upućuje na dugovječnu dominaciju diskursa o ratu nad onima o miru, što potvrđuje i stoljećima prisutno tek metodički negativno definiranje mira kao pukog odsustva rata. Uz takav povijesni i normativni kontekst, tek se postupno razvija i shvaćanje mira kao ne samo ravnopravnog, nego i moralno nadmoćnijeg fenomena povezanog s potencijalom općeljudskog razvoja i prosperiteta. Etički ideal mira pojavljuje se u različitim kontekstima: od duševnog do kozmičkog mira, no središnje razumijevanje mira tiče se mira političke zajednice – političkog mira kao temeljne vrednote novovjekovne i moderne javne moralnosti. Analiza nastanka i razvoja koncepta političkog mira provodi se kroz filozofsko-političke ideje Hobbesa i Kanta. U drugom dijelu rada, objašnjavaju se filozofsko-političke teorije rata s ciljem sagledavanja mogućih moralnih opravdanja ratnog djelovanja. Koncepcija političkog realizma rat promatra kao neizbježan aspekt političke stvarnosti koji nije podložan moralnim kriterijima. Suprotno tome, pacifizam kategorički odbacuje svaki oblik nasilja i zalaže se za apsolutni mir. Teorija opravdanog rata u radu je istaknuta kao pokušaj pomirbe između političkog realizma i pacifizma, odnosno kao pronalazak srednjeg puta. Od svog začetka u srednjem vijeku, nastavila se razvijati formirajući tri skupine moralnih načela: jus ad bellum, jus in bello i jus post bellum, koja zajedno nastoje postaviti jasne etičke okvire za opravdanost razloga za započinjanje rata, moralno vođenje rata i provedbu pravednosti nakon završetka rata. Unatoč moralnom iskoraku koji donose teorije opravdanog rata, čovječanstvo i dalje stoji pred etičkim i filozofsko-političkim imperativom aproksimativnog približavanja idealu pravednoga političkog mira kao najvećega praktičkoga dobra. |
| Τύπος εγγράφου: | Master thesis |
| Περιγραφή αρχείου: | application/pdf |
| Γλώσσα: | Croatian |
| Σύνδεσμος πρόσβασης: | https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:577858 https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/islandora/object/ffzg:13482 https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/islandora/object/ffzg:13482/datastream/PDF |
| Rights: | URL: http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/ |
| Αριθμός Καταχώρησης: | edsair.od......9415..23221bcf36230e11270c1d7b373d5fb0 |
| Βάση Δεδομένων: | OpenAIRE |
| Η περιγραφή δεν είναι διαθέσιμη |